Odaberite jezik:

itenfrdeesnlelhumkplptrosv
18 Januar 2019

“Prava kulturna raznolikost proizlazi iz razmjene ideja, proizvoda i utjecaja, a ne iz otočnog razvoja jednog nacionalnog stila.”
– Tyler Cowen

Naše iskustvo u Liepaji je bilo radosno putovanje sa tužnim krajem, jer trenutak u kojem smo morali otići odatle je bio kada smo poželjeli da ostanemo više. Grad je prepun vrlo čudesnih znamenitosti i nismo mogli dovršiti obilazak svih njih, ali i naš susret sa lokalnim stanovništvom dao nam je osjećaj pripadnosti ovom prekrasnom gradu. Tokom ovog iskustva, imali smo svu individualnu podršku koja nam je bila potrebna u projektu od strane internih i eksternih organizacija.

U Liepaju smo stigli u zoru ponedjeljka, tako da smo se prvog dana morali odmoriti. Drugog dana, a to je bio utorak, imali smo opšti sastanak sa ostalim volonterima i članovima udruženja. Imali smo generalni brifing i training našeg projekta koji je u toku. Ovog dana smo upoznali i naše mentore i oni su bili veoma sretni što su nam bili mentori. Morali smo raditi pet dana (tj. od utorka do subote), a slobodni dani su bili nedjelja i ponedjeljak.
Naš projekat uključivao je rad u kući za mlade, samoposlužnoj radnji za bicikle i skloništu za životinje. Prvog dana krenuli smo sa Omladinskom kućom (House of Hope) u kojoj se sastajemo sa tinejdžerima i vršnjacima. Za nas to nije bilo novo iskustvo koje dolazi iz dijela Evrope u kojem živimo, tako da nije bilo teško sarađivati ​​s njima. Jedina poteškoća za koju bismo mogli reći da smo imali je jezička barijera (neki od njih su razumjeli engleski, ali su imali slabu sposobnost govora, dok je većina govorila ili ruski ili latvijski). Takođe nam je pomoglo da naučimo novi jezik. U Domu omladine pomagali smo u sistematizaciji mesta, igrali se sa tinejdžerima, pomagali u kuvanju itd. Također smo naučili kako napraviti kreativne umjetnosti kao što su narukvice od užeta, sviranje instrumenata i kreiranje japanske večeri. Jedno od najboljih trenutaka koje smo imali u Liepaji bilo je u kući mladih i zahvalni smo vlastima ove divne organizacije na gostoprimstvu i saradnji.

 
 

U samoposlužnim radnjama za bicikle morali smo da popravljamo bicikle, a od nekih dijelova nekorištenih bicikala smo pravili neke umjetnine. Pomogli smo i u organizaciji biciklističkog maratona koji je na kraju bio uspješan. Imali smo domaće, ali i strance da nam se pridruže, imali smo direktan prijenos ovog maratona u stvari pozivajući više ljudi da nam se pridruže. „Vožnja biciklom oko svijeta počinje jednim potezom pedale“, Johan Museeuw, bivši profesionalni vozač, dvostruki svjetski prvak. Vozili smo i neke čudne bicikle nakon generalnog čišćenja u staroj garaži i uredu.

Za vikende smo planirali putovati na druga mjesta, ali nismo mogli jer smo bili tako umorni od putovanja. Proveli smo većinu vremena u Liepaji, ali na jednom od najboljih mjesta na kojima možete biti. Tamo smo upoznali više lokalnog stanovništva i imali više znanja o ljudima i gradu Liepaji. Takođe smo imali priliku da edukujemo ljude o našem poreklu u Africi. Kao što je rekao Thomas Paine: "Um jednom prosvijetljen ne može ponovo postati mračan".

   

I uz pomoć naših mentora uspjeli smo da se kroz ovaj projekat nađemo u smislu naših prednosti i mana. Veoma smo zahvalni organizaciji koja šalje i prima na ovo divno iskustvo i priliku.

 

 

   

„Svrha života je živjeti ga, do maksimuma okusiti iskustvo, pružiti ruku željno i bez straha
za novija i bogatija iskustva.”
- Eleanor Roosevelt
Mahammed Kijera i Joseph Dennis Appiah
Palermo