HI! Moje ime je Irene Lombardero, imam 26 godina i ja sam iz Gijona (Asturija) koji se nalazi na sjeveru Španije.
Bio sam volonter na Siciliji, u provinciji Caltanissetta. 10 meseci sam radio u Udruženju"I Girasoli".

U udruženju sam počeo da učim italijanski sa vaspitačima i sa decom imigrantima centra, dok nisam naučio jezik. Bio je to izazov za mene koji nisam znao italijanski kada sam stigao, a koji sada govori savršeno tečno.

Kada sam naučio jezik počeo sam da pomažem sa časovima za djecu udruženja, kako djecu tako i odrasle i porodice. Moj zadatak je bio da pružam podršku vaspitačima u svakodnevnim aktivnostima, školskim poslovima i da sa njima provodim kreativne i rekreativne aktivnosti.

Kada sam odlučila da imam volontiranje, bila sam u trenutku velike konfuzije u životu, želela sam da putujem, razbijam lične barijere, upoznajem nove kulture i radim projekte drugačije od onih na koje sam navikao u svom gradu.
Imao sam nekoliko opcija, ali uvijek sam želio posjetiti Italiju, kako zbog njene gastronomije, tako i zbog njene kulture općenito.

 

Bio sam veoma zainteresovan za učešće u projektu vezanom za imigraciju, jer sam razmatrao mogućnost da svoju profesionalnu budućnost usmerim u ovu oblast. Danas sam, zahvaljujući ovom projektu, prevazišao svoje sumnje i jasno mi je da želim da nastavim svoj radni vek i studije u oblasti socio-kulture.

Osim rada u udruzi, slobodno vrijeme sam iskoristio za putovanja i upoznavanje otoka. Imao sam priliku ljeti ići na mnoge plaže i kampovati u prirodi.

Stekao sam nove prijatelje, italijanske i iz različitih delova sveta, koje sam upoznao kroz razne aktivnosti i procene u Rimu, gde su se sreli i drugi volonteri u Italiji. Tamo sam upoznao divne ljude i i danas smo u kontaktu kako bismo planirali buduća putovanja da se vidimo ponovo.

Morao sam da se izložim situacijama i navike u novoj zemlji, a posebno u mom slučaju sam kao volonter, ali uspomene i lepe trenutke koje sam tamo doživeo ne bih menjao ni za šta na svetu.

Posjetio sam mjesta kao što su Agrigento, Sciacca, Syracuse, Ragusa, Ortigia, Palermo, Catania, Marsala, Mazara del Vallo, Trapani, Modica, Etna i Erice, između ostalih.

U udruženju sam dijelio dio kulture zemlje porijekla, poput kuhinje tipičnih jela i muzike.
Naučila sam i mnogo o dječjoj kulturi. Razmijenili smo ideje, običaje i priče iz svake zemlje, što mi je dalo novi pogled na stvari i zahvaljujući čemu smo doživjeli nezaboravne trenutke, postali smo velika porodica.

S njima sam vodio umjetničke aktivnosti u kojima smo svi učestvovali, dok nismo držali časove talijanskog.
Radila sam na ličnom projektu gdje sam prikupila sve fotografije koje su predstavljale moje iskustvo tamo i najposebnija sjećanja koja smo imali zajedno. Napravila sam ručno rađen album sa osušenim lišćem drveća i nekim svojim crtežima. Drugi dio mog projekta bio je ukrasiti centar jednom od mojih slika koja prikazuje vrijeme za čaj, da se prisjetimo jednog od najljepših trenutaka dana, kada smo svi bili zajedno.

Kada sam odlučila da volontiram imala sam mnogo sumnji i nesigurnosti u vezi sa svojom budućnošću i veoma sam se plašila rizika. Zahvaljujući ovom iskustvu i ljudima s kojima sam ga podijelio, stekao sam samopouzdanje, hrabrost i odlučnost. Naučio sam koliko od sebe, tako i od drugih, a to je značilo i mnogo ličnog rasta.

Mnoga vrata su mi se otvorila. Otkrio sam sposobnost da radiš ono što si zamislio, ako to zaista želiš. Sreća koju mi ​​je pružio ovaj period mog života ne može se opisati riječima.
Iz ovog i mnogih drugih razloga toplo preporučujem mladim ljudima iz cijelog svijeta da iskoriste ovu priliku i steknu iskustvo.

Jasno je da se namjeravam vratiti na Siciliju; ovo mjesto i njegovi ljudi naučili su me vrijednim lekcijama i milion uspomena koje ću uvijek nositi sa sobom.