Nakon godinu dana došlo je vrijeme za pakiranje. Napuštam svoj život u Palermu kako bih ponovno otkrio francuski život.. nažalost! O da, nije lako ostaviti ljude s kojima sam živjela, sve ljude koje sam poznavala, ljude koji su mi pomogli i ljude kojima sam ja pomogla. Proveo sam doista prekrasnu godinu. Otkrio sam toliko lijepih stvari koje nosim sa sobom u Francusku.

Imala sam sreću raditi u vrlo zanimljivom centru i s prekrasnim ljudima. I Casa je bila kao druga obitelj koja je uvijek bila uz mene i mogla računati na mene. Zapravo, imali smo to savršeno razumijevanje da ako me netko treba, ja sam ovdje u centru, ali ako mi treba dan, mogu ga podnijeti. Dakle, radio sam od ponedjeljka do petka, ujutro ili popodne, ali ponekad i vikendom. Bila sam oslonac djelatnicima centra i osoba kojoj su dečki mogli vjerovati, malo po malo. Odgajatelj u Francuskoj, posao koji sam radio u Palermu otvorio me za druge stvari koje mogu raditi u mom poslu i natjerao me da otkrijem mnoge stvari o prihvaćanju migranata i osoba s invaliditetom.

 

 

Bilo mi je to prvi put da živim među cimerima. Mislim da me to najviše plašilo! Ali na kraju, možda ono najljepše! Živjela sam s ljudima iz Španjolske, Turske, Estonije, Slovačke, Latvije, Njemačke… Imali smo nevjerojatnu grupu s kojom sam provela nezaboravne trenutke. Svašta smo radili zajedno, proputovali cijelu Siciliju... Zaista, to su ljudi koje nikada neću zaboraviti!

 

 

 

Moj život u Palermu na Siciliji u to vrijeme bio je sastavljen od mog rada, mog života sa svim ostalim volonterima iz Palerma s kojima smo imali lijepo prijateljstvo, ali i od satova jahanja koje sam pohađao s Talijanima i konačno, otkriće Sicilije i Palerma koji je za mene prekrasan grad. Zaista sam uživao živjeti u ovom gradu u kojem sam uvijek nalazio nešto novo za raditi, otkrivati, jesti!! A Sicilija… otok na koji ću sigurno opet doći!