Izaberi jezik:

itenfrdeesnlelhumkplptrosv
20 veljača 2025

Pozdrav svima, ja sam Chiara i bila sam međunarodna volonterka u programu ESC (Europske snage solidarnosti).

Djevojka sjedi u polju cvijeća

U časnoj dobi od 28 godina, nakon diplome i lokalnog volontiranja u rodnom gradu Marsali na Siciliji, odlučila sam doživjeti jedno od onih iskustava koje bih, gledajući unatrag, ponovila 10 puta.
Prilika za dugogodišnjim međunarodnim volontiranjem došla je u trenutku mog života punog neizvjesnosti i s obzirom na želju za iskustvom u inozemstvu i radom u kontaktu s djecom i adolescentima, odlučila sam krenuti u ovu „avanturu“.

U Badalonu, španjolski grad u pokrajini Barceloni, stigao sam prošlog siječnja 2024. godine i tamo ostao do prosinca iste godine. Tijekom tog razdoblja sudjelovao sam u različitim projektima udruge la Rotllana. Dolaskom u udrugu počeo sam raditi u komunikacijskoj sekciji udruge, stavljajući na raspolaganje svoju kreativnost i svoje znanje o grafici (koje nema puno, samo Canva, ali s tim programom se dosta dobro snalazim!) te sam aktivno i potporno sudjelovao u snimanju podcasta Radio Pangea Rotllana.

Radio sam i direktno s tinejdžerima, organizirajući razne aktivnosti s njima i za njih. Radila sam s osnovnoškolskom djecom podučavajući engleski koristeći metodologije neformalnog obrazovanja, a na razini neformalne nastave surađivala sam sa školom za odrasle udruge, pomažući učenicima u vježbanju govornog engleskog. Jedna od aktivnosti koje sam radio, a koja je bila izvan moje zone komfora, svakako je predstavljanje glazbenog natjecanja (naravno na španjolskom!) tijekom ljetnih aktivnosti u organizaciji udruge i moram reći da je to bilo jedno od brojnih iskustava koje mi se najviše svidjelo i u kojem sam najviše uživao, toliko da sam ga ponovio za koncert organiziran nekoliko mjeseci kasnije.


Ova iskustva vam pomažu rasti i napredovati kako na profesionalnoj razini učenjem novih stvari i usavršavanjem vještina koje nam već pripadaju, tako i na osobnoj razini. Živjeti daleko od kuće, a posebno daleko od svoje zemlje je svakako zastrašujuće, ako ne znate jezik bojite se da ćete komunicirati i da vas neće razumjeti, ali čak i znajući ga ponekad vam je teško komunicirati.

Kada odete, iako imate mrežu podrške koja je i vaša udruga pošiljatelj i udruga koja vas prihvaća, i dalje ćete se suočavati s neizvjesnostima i nesigurnostima, ali tijekom mjeseci života u inozemstvu uspostavit ćete duboke veze s ljudima koje ćete nositi sa sobom cijeli život i vjerujem da je to jedan od najljepših aspekata tih iskustava.

Dakle, ako je netko tko ovo čita neodlučan bi li ili ne doživio ovo iskustvo, moj savjet je da to apsolutno učini! Normalno je bojati se poduzeti tako veliki korak, ali uvjeravam vas da se apsolutno isplati.

Chiara Pipitone